•  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Početna
Bosanska država u vidicima osporavanja i branjenja PDF Ispis E-mail
Javna rasprava Bosanska država u vidicima osporavanja i branjenja: Uz knjigu Rusmira Mahmutćehajića O antibosanstvu: Muke života u tuđim predstavama (Sarajevo: Connectum, 2018.), Travnik, 6. decembar 2018, početak u 19:00 sati.

Poštovani govornici, dragi prijatelji, dame i gospodo, upućujem vam pozdrave mira i dobra! Iskreno zahvaljujem za vaše sudjelovanje u Javnoj raspravi Bosanska država u vidicima osporavanja i branjenja: Uz knjigu Rusmira Mahmutćehajića O antibosanstvu: Muke života u tuđim predstavama (Sarajevo: Connectum, 2018.), u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture Preporod u Travniku a u okviru manifestacije Dani šejha Abdulvehaba Ilhamije Žepčaka 2018.,
Neka mi bude dopušteno dati nekoliko prethodnih napomena: Prvo ću predstaviti današnje govornike:
Matija Bošnjak - doktorant je iz historije književnosti, zamjenik je urednika časopisa „Behar" u Zagrebu i izvršni urednik izdavačke kuće Connectum.
Mile Babić - franjevački je redovnik, svećenik, jedan od najuglednijih bosanskih filozofa i teologa. U njegovom opsežnom filozofskom i teološkom djelu razmatrana su najvažnija pitanja o čovjeku, svijetu i Bogu.
Sonja Biserko - predsjednica je Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, diplomata te istraživač i pisac o geopolitičkim prilikama svijeta a naročito Jugoistočne Evrope.
Rasim Gačanović - univerzitetski je profesor, političar i pisac. Područja njegovog zanimanja su bosanskohercegovačka strukturna cjelovitost, energetska politika i planiranja sistemskog razvoja.
Senadin Lavić - profesor je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Predsjednik je Bošnjačke zajednice kulture Preporod. Njegova akademska područja su sociologija, politička filozofija i metode istraživanja u društvenim naukama.
Rusmir Mahmutćehajić - predsjednik je Međunarodnog foruma Bosna. Predmet njegovih istraživanja i knjiga objavljenih u zemlji i svijetu su politička filozofija i filozofija religije s naročitim usmjerenjima na bosansko pitanje.
Desmond Maurer - predsjednik je Centra za proučavanje historije Međunarodnog foruma Bosna. Njegova istraživanja obuhvataju klasičnu kulturu, savremenu historiografiju i političku filozofiju.
Javna rasprava Bosanska država u vidicima osporavanja i branjenja naročito je važna u Travniku i za Travnik. Travnik je grad u kome se sabire sve što je za Bosnu važno i sve što se protiv Bosne koristi. Travnik je bio 400 godina sjedište okupacione vlasti, tako da su se tu prelamale sve težnje bosanskog naroda i u pozitivnom i u negativnom smislu - i probosanske i protivbosanske.
I to je u Travniku vidljivo na svakom koraku - počevši od tog da je to i danas grad s historijom dugog razaranja, pa ako bi trebalo osvijestiti Bosnu - tokovi osvješćivanja Bosne bi se ticali, prije svega Travnika: oslobađanje od fikcije o Travniku i Travničanima. Recenzije za knjigu Rusmira Mahmutćehajića O antibosanstvu: Muke života u tuđim predstavama napisali su prof. Senadin Lavić i prof. Esad Zgodić. Recenzija profesora Zgodića objavljena je u časopisu Forum Bosnae broj 78/17.

A sada o ovoj knjizi:

Knjiga akademika Rusmira Mahmutćehajića O antibosanstvu: Muke života u tuđim predstavama jedan je od pothvata da se čitava ta situacija antibosanstva vidi na drukčiji način, da se vidi trezvenije. Ona ima smisla ako time bude pokrenut proces kritičkog preispitivanja i gradnje kritičke svijesti.
Da bi bio slobodan, čovjek mora biti ono što jeste - ozbiljiti se u sebi, biti kakvim ga je Bog stvorio - svjestan, predan dobru, otvoren za postizanje najvišeg stupnja ...,- svet.
Ali iseljavanjem iz sebe u tuđe (pa čak i u svoje) predstave,- tj. nagonjenjem da iz onog što jeste postane ono što nije, čovjek postaje zarobljen, bez identiteta, porečen, mučen, a na kraju i fizički uništen. Cilj tih iseljavanja jeste poricanje pluralizma (u kulturi, religiji, sportu, politici, ...) - poricanje jedinstva u različitosti, poricanje bosanske paradigme, poricanje bosanskog principa.
Konačni rezultat jeste rasizam i fašizam.
Učinci dugog i upornog protivbosanskog djelovanja - progoni, klanja, genocid - pustoš, nipošto se ne smiju zaboraviti, potcijeniti i zanemariti.
Kada neko, kao što to čini Rusmir Mahmutćehajić, logično, jednostavno i argumentirano, znanstveno utemeljeno i nepristrasno, to djelovanje dekonstruira, tragikomično izgledaju pothvati i nastojanja i velikosrpstva i velikohrvatstva da to svoje protivbosansko djelovanje odbrane pokušavajući ga uokviriti u teoriju, historiju, kulturu, naslijeđe, pravo, diplomatiju, demokratiju, ... A još tragičnije i karikaturalnije od tog izgleda kad branjenje tih opakih prevara čine same žrtve. Zar ne svjedočimo primjere tome baš u ovom vremenu i baš u Travniku, kao uostalom i u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Tuzli i diljem Bosne. Šta su razlozi? Zašto neki bosanci - i sami poricani, dakle i sami žrtve - koji uz to još misle da su intelektualci, s predrasudama, bez dopuštanja drukčijeg mišljenja ili razviđanja očitih argumenata, gorljivo - gotovo u transu brane protivbosanske konstrukcije i njihove kreatore? Razloga može biti više, kao: malo znanja, intelektualna korumpiranost, konformizam, strah, intelektualni kukavičluk, nesvijest, glupost, mazohizam, samomržnja, ...
Ova knjiga O antibosanstvu upravo razotkriva i dekonstruira te opake prevare i lažne predstave o Bosancima i Bosni i moćna je platforma i alat u odbrani istine.
Kad bi me pitali da navedem jedan od dokaza toj tvrdnji odabrao bih rečenicu iz Proslova knjige: I tad kad se čovjek uspravi i započne se oslobađati nižih stanja, predrasuda i tuđosti, čemu je potvrda jasnoća govora kao odraz rasvijetljenog mišljenja, otkriva se u svijetu kojim putuje kao stranac s odgovornošću za sebe. (str.8)
Upravo jasnoća govorenja i obvezuje i svjedoči i podrazumijeva i jamči istinu, a čovjeka oslobađa i pripema za dosezanje viših stupnjeva. U knjizi O antibosanstvu iz stranice u stranicu, iz rečenice u rečenicu, iz slova u slovo zrači jasnoća govora. Ta jasnoća govora slavi istinu, prokazuje prevare, podsjeća na uzvišenost jezika kao dragocjenog dara čovjeku i svijetu, dokazuje prevodivost svih svetih tekstova u sve jezike. Nadalje, Rusmir Mahmutćehajić ustrajavajući na potpunom i vjerodostojnom prevođenju, što znači ustrajavajući na jasnoći iskaza svakog čovjeka svakom čovjeku, raskriva i dokazuje njihovu univerzalnost, a tako odlučno i uvjerljivo i moćno pokazuje da je moguće okupiti se oko zajedničke riječi, oko istine, oko dobra.

Iskreno zahvaljujem za pažnju!

Nek su mir, milost i blagoslovi Božiji na vas!

Rasim Gačanović
 
Advertisement